Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Tetku zbog para tukao do smrti * Milov savjetnik uhapšen zbog ruske veze * Drugovi i u smrti nerazdvojni * Otrovne hemikalije u lutkama * Pudždamon i članovi vlade u Briselu * Represije bile tragedija za narod * Degradiranje Univerziteta
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 31-10-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
ĐORĐE BLAŽIĆ, PROFESOR :
Vujanović je kao predsjednik države dužan da ukazom raspusti Skupštinu i raspiše izbore prvog narednog dana po raspuštanju parlamenta.

Vic Dana :)

Šeta ciga parkom i u daljini ugleda skinse. Kaže mu jedan od njih :
- Cigo, dođi ovamo da ti kažemo nešto.
A ciga će na to:
-Neka, neka kume, ne moram ja sve da znam.

Kako se zove ciganin koji zna geometriju?
- Romb.

Kako se zove uragan koji je prošao kroz Cigamalu?
-Garagan.

Zašto cigani plaču svaki put kad gledaju film Titanik?
Žao im gvožđa.

Cigo otvorio radnju za „krečenje” auta. Prilazi mušterija i pita.
- Kakva ti je garancija?
A cigo će na to:
- Tri kiše brate!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Vijest dana - datum: 2017-10-27 UZAVRELA ATMOSFERA I TEŠKE RIJEČI PRILIKOM SVJEDOČENJA SAŠE SINĐELIĆA
Sinđelić Od Edija, atentata i prevrata do šljama i brabonjka Sinđelić je iznio niz teških optužbi od toga da je Milo Đukanović trebao da bude uhapšen,a da su za cijeli plan koji je osmislio Edi zbnali lideri DF-a Ako ovaj šljam nastavi da govori dobiće po vratu od mene",kazao je Milan Knežević nakon optužbi Sinđelića,potom se obratio i Milivoju Katniću rekavši mu „Milivoje isti ste mi i ti i on”,a Andrija Mandić je kazao:„Ovaj brabonjak koji je ubio čovjeka u Hrvatskoj, nakon čega ih je sudija Suzana Mugoša udaljila iz sudnice
Dan - novi portal
Li­de­ri DF-a An­dri­ja Man­dić i Mi­lan Kne­že­vić uda­lje­ni su ju­če iz sud­ni­ce to­kom sa­slu­ša­nja svje­do­ka sa­rad­ni­ka u slu­ča­ju „Dr­žav­ni udar” Alek­san­dra Sa­še Sin­đe­li­ća, ko­ji ih je op­tu­žio da su iz­da­li srp­ski na­rod i iz­ra­zio sum­nju da su sa­rad­ni­ci za­pad­nih slu­žbi te da sve ra­de da bi iz­bje­gli kri­vič­nu od­go­vor­nost i za­dr­ža­li no­vac ko­ji su uze­li.
Mi­lan Kne­že­vić bur­no je re­a­go­vao na te­ške op­tu­žbe.
„Ako ovaj šljam na­sta­vi da pri­ča to što pri­ča, do­bi­će po vra­tu od me­ne”, re­kao je Kne­že­vić da bi se na to na­do­ve­zao Man­dić ko­ji je ka­zao: „Ovaj bra­bo­njak ko­ji je ubio čo­vje­ka u Hr­vat­skoj...” Ri­je­či op­tu­že­nih une­se­ne su u za­pi­snik po­sli­je če­ga su po na­lo­gu su­di­je Mu­go­še, na­pu­sti­li sud­ni­cu. Pri­li­kom iz­la­ska Kne­že­vić se okre­nuo u prav­cu glav­nog spe­ci­jal­nog tu­ži­o­ca Mi­li­vo­ja Kat­ni­ća i obra­tio mu se ri­je­či­ma: „Isti ste, Mi­li­vo­je, lju­di, i ti i on.”
To­kom Sin­đe­li­će­vog svje­do­če­nja su­di­ja Su­za­na Mu­go­ša je u vi­še na­vra­ta opo­mi­nja­la ove op­tu­že­ne da se ne smi­ju, jer ta­kvo po­na­ša­nje ni­je pri­mje­re­no sud­ni­ci da bi ih u jed­nom tre­nut­ku opo­me­nu­la i zbog ru­ko­va­nja ko­je je, ka­ko su tvr­di­li bi­lo „plod” nji­ho­vog kla­đe­nja ve­za­no za Sin­đe­li­će­vo svje­do­če­nje.
To­kom ju­če­ra­šnjeg pe­to­ča­sov­nog iz­la­ga­nja Sin­đe­lić je, iz­me­đu osta­log, tvr­dio da je u vi­še na­vra­ta ne­ko po­ku­šao da ga li­kvi­di­ra da su mu se de­ša­va­le pri­jet­nje i pre­sre­ta­nja osta­lja­ju­ći mo­guć­nost da je to or­ga­ni­zo­vao op­tu­že­ni Ne­ma­nja Ri­stić, ali je ve­ću vje­ro­vat­no­ću dao da su to ura­di­li „iz­daj­ni­ci”. U tom smi­slu on je iz­me­đu osta­log de­talj­no opi­sao nje­gov po­sled­nji su­sret sa Edi­jem na Ka­le­meg­da­nu u Be­o­gra­du, da ga je ne­ko us­put pra­tio, i da je on pro­bao da za­va­ra trag, pa se par­ki­rao da­lje od Ka­le­meg­da­na.
– Na sa­mom Ka­le­meg­da­nu sam pri­mi­je­tio da ni­je isto kao na pret­hod­nim sa­stan­ci­ma, bi­lo je lju­di ko­ji še­ta­ju i vi­dio sam da je i Edi to pri­mi­je­tio.
Ovaj nji­hov su­sret do­go­dio se, ka­ko ka­že, u vri­je­me hap­še­nja nji­ho­vih lju­di u Cr­noj Go­ri ka­da mu je Edi re­kao da lju­de što pri­je tre­ba va­di­ti iz za­tvo­ra. Po­mi­njao mu je Edi advo­ka­te i pi­tao ga ko­li­ko ima nov­ca, a po­tom mu iz­bro­jao oko 50 hi­lja­da eura. Obe­ćao mu je još 50 hi­lja­da da što pri­je an­ga­žu­je advo­ka­te. Istom pri­li­kom, ka­ko tvr­di Sin­đe­lić, Edi mu je re­kao da je ne­kom muf­ti­ji iz islam­ske za­jed­ni­ce upla­ćen no­vac pre­ko Ka­di­ro­va i da će se for­mi­ra­ti vla­da sa De­mo­krat­skim fron­tom u njoj. Is­pri­čao je da je 2016. pr­vi put do­bio po­ru­ku od Edi­ja da tre­ba ru­ši­ti vlast u Cr­noj Go­ri, a da je op­tu­že­ni Ne­ma­nja Ri­stić po­mi­njao i ubi­stvo ta­da­šnjeg pre­mi­je­ra Đu­ka­no­vi­ća. Za sve što je iz­nio na su­du, spre­man je, tvr­di, da ide i na po­li­graf.
Sin­đe­lić je ka­zao da je spe­ci­jal­nog tu­ži­o­ca Sa­šu Ča­đe­no­vi­ća iz­vri­je­đao pri­li­kom pr­vog nji­ho­vog su­sre­ta u Be­o­gra­du, ali i da mu je ka­zao da že­li da te­re­ti lju­de ko­ji su po­ku­ša­li da ga ubi­ju i ko­ji su iz­da­li Sr­be i Ru­se ko­ji su išli u Cr­nu Go­ru. Ka­že da je od Ča­đe­no­vi­ća tra­žio da po­ša­lju glav­nog tu­ži­o­ca i da, ako on bu­de ga­ran­to­vao da će u Cr­noj Go­ri mo­ći slo­bod­no da da iz­ja­vu, da će on to ura­di­ti.
– Da se ni­sam pre­dao, bio bih ubi­jen, ali lju­di iz BIA ni­su htje­li da mi ka­žu od ko­ga. Za­to mi­slim da te lju­de ne­ko šti­ti, tu mi­slim na lju­de iz De­mo­krat­skog fron­ta – ka­zao je Sin­đe­lić On je opi­sao si­tu­a­ci­ju u ko­joj je, ka­ko tvr­di, po­ku­šan aten­tat na nje­ga bli­zu Ava­le.
Sin­đe­lić je ka­zao da je srp­ski na­ci­o­na­li­sta i da je pan­sla­vi­sta, da je pro­tiv gra­ni­ca me­đu Sr­bi­ma. Re­kao je da je pr­vi put iz Sr­bi­je iza­šao 2013. i da je ta­da uzeo pa­soš, da je Edi­ja upo­znao u Ru­si­ji, u Ro­sto­vu, gdje je bio u dru­štvu Ko­za­ka.
– On je znao da se zo­vem Alek­san­dar, znao za Srp­ske vu­ko­ve, i on­da me sklo­nio u stra­nu da po­raz­go­va­ra­mo – pri­čao je Sin­đe­lić.
Edi je pred­lo­žio Sin­đe­li­ću da sa­ra­đu­ju jer se on za­la­že ta­ko­đe za mo­nar­hi­stič­ku ide­ju. I tu su raz­mi­je­ni­li bro­je­ve te­le­fo­na. Sin­đe­lić na­vo­di da je odr­ža­vao ko­mu­ni­ka­ci­ju s Edi­jem pre­ko vi­be­ra, i da ga je po­zi­vao da do­đe u Mo­skvu. Ka­zao je da je 2015. bio u Mo­skvi u mar­tu, ali da se ta­da ni­je ja­vio Edi­ju, ali da je u ma­ju oti­šao na du­že i da se ja­vio Edi­ju te da su se sre­li. Do­dao je da mu je Edi re­kao da bi, za sa­rad­nju s moć­nim lju­di­ma, tre­ba­lo da ga po­li­graf­ski is­pi­ta­ju. Na­veo je da ga je Edi do­ve­zao is­pred ne­ke ve­li­ke zgra­de, da su ušli u stan u toj zgra­di i ta­mo če­ka­li lju­de ko­ji su tre­blo da ga is­pi­ta­ju, ali da se ni­su pred­sta­vi­li kad su sti­gli. Sin­đe­lić na­vo­di da ra­zu­mi­je 90% ru­skog, i da ga je Edi is­pi­ti­vao pre­ko po­li­gra­fa i da su mu po­sta­vlja­na čud­na pi­ta­nja ko­ja su kod nje­ga po­bu­di­la sum­nju.
Ka­zao je da ga je Edi pi­tao da li ga je ne­ko po­slao, da li je pod­no­sio za­htjev za rad u po­li­ci­ji i voj­sci, da li je uci­je­njen, da li je ubio, da li mu se su­di, da li je špi­jun, da li bi iz­dao Edi­ja... Sin­đe­lić na­vo­di da je to tra­ja­lo 4-5 sa­ti. Sin­đe­lić ka­že i da se po­tom vi­dio sa Po­ču­čom, da je tu bio i Ven­ci­slav, ka­da ga je po­zvao Edi i tra­žio da se vi­de. „Sve je u re­du, bra­te. Sad mo­že­mo da ra­di­mo”, na­vo­di Sin­đe­lić da mu je Edi ka­zao kad su se sre­li. Do­dao je da mu je Edi ka­zao da se obra­ti kad god mu tre­ba bi­lo ka­kva po­moć. Sin­đe­lić je is­ta­kao da mu je Edi dao no­vac ka­da ga je vo­zio na aero­drom, da mu po­kri­je tro­ško­ve pu­ta i bo­rav­ka u Mo­skvi.
Na­veo je da su se po­no­vo ču­li ka­sni­je i da je Edi in­si­sti­rao da hit­no do­đe u Mo­skvu, ali da je on ta­da imao po­sla i da mu se ni­je išlo, da je po­ku­šao da iz­bjeg­ne, ali da je Edi na­sta­vio da in­si­sti­ra i da mu je re­kao da će mu po­kri­ti tro­ško­ve i po­sla­ti mu no­vac od­mah.
Sin­đe­lić na­vo­di da je Edi­ja uzi­mao za ugled­nog čo­vje­ka i da je od­lu­čio da ode. Ka­zao je da je na uplat­ni­ci o nov­cu ko­ji mu je Edi po­slao, vi­dio pre­zi­me Ši­ro­kov ili Ši­šma­kov, ali da ni­je znao da se ra­di o Edi­ju, već da je mi­slio da je mo­žda ne­ko dru­gi po­slao u nje­go­vo ime. Sin­đe­lić je ka­zao da je sti­gao na aero­drom Še­re­me­tje­vo i da je bio iz­ne­na­đen što ga je Edi sa­če­kao na mje­stu gdje se vr­še kon­tro­le i da je bio u dru­štvu još jed­nog čo­vje­ka sa le­gi­ti­ma­ci­jom. Ka­zao je da su mu oka­či­li kar­ti­cu, da­li ne­ki pa­pir i re­kli da ću­ti, i kad su sti­gli do pa­so­ške kon­tro­le, taj dru­gi čo­vjek je ot­klju­čao vra­ta pri­je pa­so­ške kon­tro­le i on­da su iza­šli u aero­drom­ski pro­stor mi­mo pa­so­ške kon­tro­le, pre­ko slu­žbe­nih pro­la­za.
– Edi me je do­veo u zgra­du gdje sam vje­šta­čen pri­je go­di­nu da­na – is­pri­čao je Sin­đe­lić i do­dao da je Edi od nje­ga tra­žio da sklo­ni sve ure­đa­je ko­je ima, a da mu je on dao dru­gi te­le­fon i da ga po­zo­ve ako mu ne­što tre­ba, i da ne ko­ri­sti svo­je te­le­fo­ne. Ka­zao je da je ka­sni­je sa Edi­jem do­šao kru­pan čo­vjek ko­ji se pred­sta­vio kao Ivan i ko­ji mu je iz­gle­dao kao bi­zni­smen, i da ni­ka­kvu pri­ču ni­je po­kre­tao. Sin­đe­lić je ka­zao da mu je Edi re­kao da ga je zvao zbog Cr­ne Go­re i da on tre­ba da uzme uče­šća u ne­koj ak­ci­ji. On je ka­zao da je znao za lju­de iz vla­sti i opo­zi­ci­je u Cr­noj Go­ri, a da je pro­tiv vla­sti jer je mo­nar­hi­sta, pa da ide­o­lo­ški ne sma­tra do­brim to što su na vla­sti na­sled­ni­ci ko­mu­ni­sta.
Na­veo je i to da mu je Edi ka­zao da će u Cr­noj Go­ri bi­ti iz­bo­ri, da su oni po­ma­ga­li ne­kim lju­di­ma, ali da oni ne mo­gu da do­bi­ju iz­bo­re „jer ih Mi­lo po­kra­de”. Do­dao je da mu je Edi is­pri­čao da su da­li mno­go nov­ca za kam­pa­nju i da će Cr­na Go­ra ući u NA­TO, a da je Sin­đe­lić ka­zao da že­li da po­mog­ne jer je pro­tiv­nik NA­TO-a.
Sin­đe­lić tvr­di da mu je Edi ka­zao da to u Cr­noj Go­ri vo­di De­mo­krat­ski front i da je ka­zao da su iz DF-a do­la­zi­li u Mo­skvu i do­sa­đi­va­li. Edi mu je re­kao da se iz DF-a pla­še da će opet ba­ti­na­ti lju­de kao 2015. i da se pla­še za svo­je ži­vo­te i da će ili iz­gu­bi­ti iz­bo­re, ili da će ih na­pa­sti kri­mi­nal­ne gru­pe po­ve­za­ne s Đu­ka­no­vi­ćem, te da im zbog to­ga tre­ba oru­ža­na po­moć. Tvr­di da je Edi ka­zao da on ima svo­ju spe­ci­jal­nu eki­pu ko­ja bi ta­ko po­mo­gla, a da ni­su ima­li vre­me­na da ob­u­če lju­de iz Sr­bi­je ko­ji bi za to bi­li an­ga­žo­va­ni. Ka­zao je da Edi ni­ko­ga iz DF-a ni­je po­mi­njao ime­nom, ali da je on ra­zu­mio da DF kon­tro­li­še ci­je­lu opo­zi­ci­ju, ko­ja ni­je svje­sna šta će DF da ura­di.
Is­pri­čao je da ima­ju lju­de iz­nu­tra ko­ji će po­mo­ći i da se mo­ra­ju spro­ve­sti hap­še­nja u Cr­noj Go­ri i to po­li­ti­ča­ra i ma­fi­ja­ša, i da su se po­mi­nja­le smje­ne tu­ži­la­ca i su­di­ja, „prak­tič­no uvo­đe­nje van­red­nog sta­nja”.
Sin­đe­lić je is­pri­čao da mu je Edi ob­ja­snio da se na­pra­vi skup 16. ok­to­bra i da iz­gle­da kao spon­ta­ni skup, i da je po­mi­njao trg kod Skup­šti­ne, i da bi tim lju­di­ma zna­či­la po­dr­ška iz Sr­bi­je dok su is­pred Skup­šti­ne i ka­sni­je kad bu­de pro­ble­ma. Na­vo­di da mu je Edi po­mi­njao i ne­kog dru­gog čo­vje­ka kog su pla­ni­ra­li za tu ak­ci­ju, ali da taj ni­je pro­šao pro­vje­ru.
Sin­đe­lić tvr­di da je re­kao Edi­ju da on ne mo­že da ide, a da mu je ovaj uz­vra­tio da ne mo­ra da ide, već sa­mo da or­ga­ni­zu­je „naj­bo­lje oko 500 lju­di” i da tre­ba da do­đu ne­ko­li­ko da­na ra­ni­je, da idu u što ma­njim gru­pa­ma i da mu je on ob­ja­snio ka­ko da pre­đu gra­ni­cu neo­pa­že­no.
– Svr­ha tih lju­di je da ka­da kre­nu de­mon­stran­ti DF-a da se oku­plja­ju, ovi lju­di bi tre­ba­lo da bu­du po iz­najm­lje­nim sta­no­vi­ma, da mi­ru­ju i ne še­ta­ju po Cr­noj Go­ri, i da če­ka­ju osam sa­ti 16. uve­če i on­da kre­nu pre­ma tr­gu i oku­pe se sa osta­lim lju­di­ma – ob­ja­snio je Sin­đe­lić. Na­vo­di da je Edi tra­žio da se ku­pe i gas ma­ske, su­zav­ci, bo­dlji­ka­va ži­ca... Ka­že da je Edi imao sli­ke i ma­pe Pod­go­ri­ce, ko­je su bi­le vr­lo de­talj­ne i pre­ci­zne, te fo­to­gra­fi­je usta­no­va.
– Re­kao je da to mo­ra da us­pi­je, da su to tra­ži­li li­de­ri DF-a, da oni ne­će da pro­mi­je­ne vlast bez oruž­ja, za­to što se pla­še od­ma­zde vla­sti, tih kri­mi­ni­la­ca. Bu­kval­no, po­bi­će ih. Ta­ko je Edi me­ni pri­čao i re­kao je da ne smi­je da se do­zvo­li da Đu­ka­no­vić iza­đe iz Pod­go­ri­ce – na­vo­di Sin­đe­lić i do­da­je da je Edi ka­zao da oni već du­že pra­te Đu­ka­no­vi­ća i da mo­ra da bu­de uhap­šen, i da će taj ko­ji ga uhap­si bi­ti na­gra­đen.
Sin­đe­lić je ka­zao da je Edi is­pri­čao da je ta gru­pa od 50 lju­di spe­ci­ja­la­ca iz­u­zet­no spo­sob­na, da ne­će ima­ti pro­ble­ma s po­li­ci­jom, a da će spe­ci­jal­ne je­di­ni­ce Cr­ne Go­re uni­šti­ti na pu­tu do Skup­šti­ne, i da će to bi­ti po­ru­ka ostat­ku po­li­ci­je ko­ja po­tom ne­će is­pa­li­ti ni me­tak.
Do­dao je da mu je Edi re­kao da li­de­ri DF-a tre­ba da uđu u Skup­šti­nu, na­pra­ve ba­ri­ka­de i for­mi­ra­ju kri­zni štab u ko­ji će po­zva­ti osta­le li­de­re opo­zi­ci­je.
Sin­đe­lić na­vo­di da je po po­vrat­ku u Sr­bi­ju odr­ža­vao kon­takt s Edi­jem pre­ko vi­be­ra, i da su se po­tom sre­li na Ka­le­meg­da­nu u Be­o­gra­du. Ka­zao je da se raz­mi­šlja­ju­ći o to­me ko­ga bi mo­gao da an­ga­žu­je za te po­slo­ve sje­tio „voj­vo­de Pa­je”, ko­ga je upo­znao 2013. ili 2014. go­di­ne i da je za nje­ga čuo da je ugle­dan i da dr­ži ka­fa­nu u Zu­bi­nom Po­to­ku. Sin­đe­lić na­vo­di da je sma­trao da je si­gur­ni­je da „voj­vo­da Pa­ja” tra­ži oruž­je, jer je lak­še na Ko­so­vu da to ura­di. Ob­ja­snio je da ni­je znao da se „voj­vo­da Pa­ja” pre­zi­va Ve­li­mi­ro­vić i da je pred­lo­žio Edi­ju da nje­ga upi­ta za to, „ali pr­vo iz­o­ko­la”. Sin­đe­lić je is­pri­čao da je kon­tak­ti­rao s Ve­li­mi­ro­vi­ćem i da su se na­šli u Br­nja­ku te da ne mo­že da se sje­ti tač­no ka­da je to bi­lo. Iz­veo mu je de­talj­ni­ji plan, ka­ko da uve­de lju­de u Cr­nu Go­ru po in­struk­ci­ja­ma Edi­ja, ka­ko da se pre­đe gra­ni­ca bez le­gi­ti­mi­sa­nja, i is­ta­kao da to ne tre­ba da bu­du kri­mi­nal­ci, već obič­ni lju­di ko­ji ne­će pri­vla­či­ti pa­žnju.
Ob­ja­snio je da ga je ubje­đi­vao i ubi­je­dio, a da se Ve­li­mi­ro­vić uz­ne­mi­rio ka­da je po­me­nuo oruž­je, ali da mu je is­pri­čao da to ni­je za nje­go­ve lju­de i nje­ga, već da vi­di sa­mo mo­že li da na­ba­vi oruž­je. Is­pri­čao je da je od Ve­li­mi­ro­vi­ća tra­žio 50 ka­la­šnji­ko­va, 50 pi­što­lja i što vi­še mu­ni­ci­je i da mu je dao 15 hi­lja­da eura u apo­e­ni­ma od 500 eura, i da su nov­ča­ni­ce ko­je ima bi­le sli­je­plje­ne kao da su tek od­štam­pa­ne. Sin­đe­lić tvr­di da je na na­red­nim su­sre­ti­ma do­bio od Edi­ja 4 pu­ta po 25 hi­lja­da eura, i dva pu­ta po 50 hi­lja­da eura, da je sve pot­pi­sao što je pre­u­zeo i prav­dao ka­ko je tro­šio, a da je sav vi­šak „na­kon iz­da­je” pre­dao. Na­vo­di da se Edi ne­što čud­ni­je po­na­šao, i da je on pri­mi­je­tio tro­je lju­di ma­lo uda­lje­nih za ko­je mu se či­ni­lo da ih fo­to­gra­fi­šu, i da su oni ta­da kre­nu­li da­lje.
Po­tom je vi­dio čo­vje­ka s apa­ra­tom ko­ji je sli­kao tu tro­ji­cu lju­di i da je on­da pri­šao Edi­ju i nje­mu i po­zdra­vio se sa nji­ma, a da mu je dje­lo­vao kao da je Edi­je­vo obez­bje­đe­nje. Sin­đe­lić je na­veo da je kon­tak­ti­rao s Di­ki­ćem pre­ko Fej­sbu­ka i da je mi­slio da je on si­gur­no pod pri­smo­trom, pa da je kon­tak­ti­rao s njim s ci­ljem da mu iz­vu­če broj te­le­fo­na i da or­ga­ni­zu­je sa­sta­nak s njim. Ka­zao je da su se sre­li u Ni­šu i da je pri­čao op­šte stva­ri, da ga Di­kić ne bi pri­ja­vio po­li­ci­ji, i da je gle­dao oko­lo da li ih ne­ko po­sma­tra ili slu­ša. Pri­ča da mu je Di­kić po­me­nuo da je mi­slio da ide u Cr­nu Go­ru zbog al­ter­na­tiv­nog li­je­če­nja i da je po­mi­njao od­la­zak u ma­na­stir, ali da ni­je bio si­gu­ran da li će da ide zbog manj­ka sred­sta­va i lo­šeg sta­nja.
Ob­ja­snio je da je Di­ki­ću dao 500 do­la­ra ko­je je pret­hod­no zgu­žvao u dže­pu, jer se Di­kić ža­lio na ma­lu pen­zi­ju, i da ne mi­sli ni da je Di­kić pr­vo­bit­no shva­tio da mu je dao no­vac.
Sin­đe­lić je is­ta­kao da je pri­li­kom ku­po­vi­ne opre­me vo­dio ra­ču­na da ne ku­pu­je mno­go ko­li­čin­ski i da je ri­jet­ko raz­go­va­rao te­le­fo­nom. Po­tom je, ka­ko tvr­di, do­bio po­ziv od Ve­li­mi­ro­vi­ća, ko­ji mu je ka­zao da tre­ba da se vi­de sa Pre­dra­gom Bo­gi­će­vi­ćem.
– Da su htje­li lju­di iz DF-a da iz­vr­še pre­vrat, oni bi to iz­ve­li. To­li­ki no­vac ko­ji je dat u Mo­skvi, ima­li su oruž­je, ima­li su lju­de iz­nu­tra, spe­ci­jal­ne ti­mo­ve... – tvr­di Sin­đe­lić. Sin­đe­lić na­vo­di da su lju­di za ko­je sum­nja da su iz­da­li i da­lje na slo­bo­di i da ih ni­ko ni za šta ne te­re­ti, i da ih ne­ko šti­ti, i tvr­di da su po­ku­ša­li da ga ubi­ju.VJ. DA­MJA­NO­VIĆ


Vi­dio spi­sak cr­no­gor­skih kri­mi­na­la­ca

U Mo­skvi je, ka­ko tvr­di Sin­đe­lić, vi­dio spi­sak kri­mi­na­la­ca u Cr­noj Go­ri. Pi­ta­li su ga zna li ne­kog od njih.
– Vi­dio sam ime Bra­no Mi­ću­no­vić, i ja znam da sam čuo za to ime i pi­tao sam: „Je li to po­li­ti­čar?”, a oni su mi od­go­vo­ri­li da je kri­mi­na­lac. Edi mi je re­kao da bi ti lju­di mo­gli da usta­nu na Mi­lo­vu stra­nu i na­pad­nu de­mon­stran­te. Ko su dru­ga ime­na na spi­sku, ni­sam obra­ćao pa­žnju – tvr­di Sin­đe­lić.


Iz­re­ži­ran na­pad

Sin­đe­lić tvr­di da je Edi od nje­ga tra­žio da po­ša­lje ne­kog u Cr­nu Go­ru da za­pa­li pro­sto­ri­je De­mo­krat­skog fron­ta, ka­ko bi iz­gle­da­lo da je to ura­dio re­žim. Ka­že da je za to an­ga­žo­vao Mi­lo­ša Jo­va­no­vi­ća i da se 16. ok­to­bra sreo s Ne­ma­njom Ri­sti­ćem i da je ta­da bio u dru­štvu sa Jo­va­no­vi­ćem. Is­pri­čao je da je an­ga­žo­vao Jo­va­no­vi­ća „jer ne­ma pre­bi­je­ne pa­re”.


Di­kić po­vjer­lji­vi­ji od Ve­li­mi­ro­vi­ća

Sin­đe­lić je ka­zao da se uoči tre­ćeg su­sre­ta s Di­ki­ćem, Edi već ras­pi­tao i znao ko je Di­kić, a da ni­su sum­nja­li u nje­ga jer ga ni­je pri­ja­vio, ili bi on već bio uhap­šen. Na­veo je da je od Di­ki­ća tra­žio da ode ma­lo ra­ni­je da vi­di ras­po­red zgra­da, a zbog to­ga što je Edi pro­mi­je­nio plan. Ta pro­mje­na pla­na je bi­la da te­le­fon ko­ji je pla­ni­ran za Ve­li­mi­ro­vi­ća tre­ba da­ti Di­ki­ću, jer je on po­u­zda­ni­ji, pri­ča Sin­đe­lić. On na­vo­di da je to oko or­ga­ni­zo­va­nja lju­di za skup is­pri­čao Di­ki­ću, da mu je is­pri­čao da će li­de­ri DF-a po­zva­ti na ula­zak u Skup­šti­nu i da mu je pre­nio sve de­ta­lje, sem oruž­ja. Sin­đe­lić ka­že da je Di­kić po­sta­vljao ve­li­ki broj pi­ta­nja i da je bio sum­nji­čav, ali da mu je on dao ri­ječ i da će ga iz­vu­ći ako bu­de pro­ble­ma.
– Ja vo­dim ra­ču­na o lju­di­ma za ko­je sma­tram da su mo­ji lju­di. Ne­ki lju­di ko­ju su ov­dje uhap­še­ni, uhap­še­ni su i zbog me­ne. Da ih ja ni­sam zvao, oni ne bi kre­nu­li – po­ru­čio je Sin­đe­lić.


Obećano crnogorsko državljanstvo

-Sada je jasno da je Sinđelić svjedočio u zamjenu za crnogorsko državljanstvo i da će za uzvrat kaznu zbog ubistva u Hrvatskoj služiti u Crnoj Gori i to po povlašćenim uslovima, kazao je nakon suđenja Milan Knežević.
On i Andrija Mandić su dodali kako se više ne zna ko je svjedok saradnik, da li je sudija Suzana Mugoša, Katnić, Sinđelić...

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"